Evanđeoska pentekostna crkva (EPC) u Republici Hrvatskoj sudjeluje u dva vodeća kršćanska pokreta dvadesetoga i dvadeset prvog stoljeća: evanđeoskom i pentekostnom pokretu. Evanđeoski pokret naglašava Sveto pismo, Bibliju, kao jedini autoritet za kršćansko vjerovanje i življenje, a pentekostni pokret djelovanje Duha Svetoga u životu vjernika i kršćanske zajednice, koji kršćanske istine iz Svetog pisma oživotvoruje i primjenjuje u svakodnevnom iskustvu vjernika.
Povijesni pregled, pentekostni pokret u Hrvatskoj započeo je spontano u srijemskom mjestu Beška, među njemačkim “štundistima”, pijetističkim vjernicima Evangeličke (luteranske) i Reformirane (kalvinske) crkve. “Štundisti”, obraćeni vjernici nazvani po održavanju satova proučavanja Biblije, njemački “Stunde leiten” – uz redovita bogoslužja u matičnim crkvama održavali su dodatne sate proučavanja Biblije i molitve, najčešće u privatnim prostorijama. Tijekom 1907. godine dvije su žene doživjele krštenje u Duhu Svetom. U to je vrijeme sve više vjernika doživljavalo pentekostno iskustvo krštenja u Duhu Svetome zbog čega su bili prisiljeni napustiti svoje crkve te su se počeli okupljati kao zajednica pentekostnih vjernika.
U Hrvatskoj je već prije Prvoga svjetskog rata bilo pentekostnih zajednica, a sredinom tridesetih godina dvadesetog stoljeća djelovale su pentekostne crkve u okolici Vinkovaca i Osijeka. Godine 1936. u Vinkovcima je počeo izlaziti prvi pentekostni mjesečni časopis Put spasenja. Tijekom Drugoga svjetskog rata djelovanje zajednica bilo je zabranjeno. Nakon rata pokret oživljava i od 1954. godine poznat je pod nazivom Kristova pentekostna crkva. Tijekom nekoliko posljednjih desetljeća dvadesetoga stoljeća Kristova pentekostna crkva širila se diljem Hrvatske te je, unatoč mnogim poteškoćama na koje je nailazila, izrasla u jednu od vodećih protestantskih denominacija. Za to vrijeme osnovano je četrdesetak mjesnih crkava, a pokret je danas prisutan u više od stotinu gradova i naselja u Hrvatskoj.
U studenom 1989. godine Kristova pentekostna crkva u Hrvatskoj promijenila je svoj naziv u Evanđeoska crkva u Republici Hrvatskoj. Tijekom priprema za potpisivanje ugovora s Vladom Republike Hrvatske Evanđeoska crkva mijenja ime u Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj. Ugovor o pitanjima od zajedničkog interesa između Evanđeoske pentekostne crkve u Republici Hrvatskoj i Vlade Republike Hrvatske potpisan je 4. srpnja 2003. godine.
Organizacija, pozivajući se na Sveto pismo, evanđeoski kršćani nastoje urediti život i djelovanje današnje crkve po uzoru na ranu crkvu, gdje je svaka mjesna crkva bila autonomna. Svaka je mjesna crkva, kao Tijelo kojemu je glava Isus Krist, djelovala samostalno i neovisno o drugim mjesnim crkvama. Kako su koje crkve bile uspostavljene, tako su u njoj postavljani starješine koji nadalje duhovno vode crkvu (usp. Dj 14,23; 15,6; 20,17; 1 Tim 5,17; Tit 1,5). Za praktično služenje odabrani su i postavljeni đakoni (usp. Dj 6,2-6; Tit 1,5; 1 Tim 3,8-13). Stoga i u Evanđeoskoj pentekostnoj crkvi u duhovnim pitanjima crkvu vode starješine, a đakoni im pomažu pri praktičnom služenju.
Za razumijevanje vodstva nužno je spomenuti da su crkve reformacijske baštine prihvatile novozavjetno učenje o svećenstvu svih vjernika, koje je reformacija iznova naglasila, prema kojemu nema mjesta za formalnu hijerarhiju jer su svi vjernici jednaki pred Bogom. Od svakog se člana očekuje da doprinese radu crkve, i to prema daru koji mu je Bog dao, kako bi se unaprijedilo Božje djelo.
U mjesnoj zajednici najveći autoritet imaju starješine. Po uzoru na Novi zavjet mjesna zajednica ima timsko vodstvo, u kojem sudjeluje nekoliko starješina. Starješine bira mjesna crkva na temelju novozavjetnih uvjeta za nadgledničku službu (1 Tim 3,1-7; Tit 1,5-10; 1 Pt 5,1-5).
Starješine uz nadgledničko-upraviteljsku službu mogu imati različite darove i službe, primjerice službu propovijedanja i poučavanja. Iako svaki starješina mora biti sposoban poučavati, opominjati vjernike i pobijati protivnike, nema svaki starješina sposobnost pomazanoga propovijedanja i poučavanja. Stoga se u mjesnoj crkvi za propovjednika ili pastora bira starješina sa službom pastora-učitelja. Pastor ima dvostruki autoritet. Autoritet navjestitelja evanđelja ili propovjednika Riječi Božje iza koje stoji sam Bog, i autoritet predstavnika zajednice koji je dobio od zajednice da je predstavlja u javnosti i u njezino ime vrši dogovorene ili delegirane poslove.
Služba đakona usko je povezana uz službu starješine jer pomaže starješinama u praktičnom dijelu starješinske odgovornosti.
Najviše duhovno i upravno tijelo Evanđeoske pentekostne crkve u Hrvatskoj je Sabor. U njegovu radu sudjeluju predstavnici mjesnih crkava, misijskih postaja i crkvenih ustanova. Izvršno tijelo Sabora EPC je Prezbiterij, u kojem su uz regionalne prezbitere (grč. presbyteros, starješina), predsjednik, dopredsjednik i tajnik.
Učenje, vjernici Evanđeoske pentekostne crkve vjeruju, uče i drže da je Biblija Božja autoritativna objava. Biblija je Riječ Božja, nadahnuta Svetim Duhom, nepogrešiva i vrhovni je autoritet u svim pitanjima vjere i življenja. Stoga svekoliko kršćansko vjerovanje, učenje i življenje mora biti utemeljeno u Bibliji i po njoj prosuđivano. Vjerovanja (creda) i ostali doktrinarni članci i dokumenti crkve vrijedna su pomagala pri tumačenju i primjeni Biblije, ali nemaju autoritet veći ni jednak autoritetu Svetog pisma. Sveto pismo je vrhovno pisano mjerilo kojim Bog povezuje savjest, a autoritet crkve podređen je autoritetu Svetog pisma. Osobna iskustva, posebice ona potaknuta i nadahnuta Duhom Svetim, i ljudsko razmišljanje pomažu vjerniku u razumijevanju objave. No, jedino je Biblija vrhovni autoritet za vjerovanje i življenje.
Osnovne kršćanske istine, prihvaćene u većim kršćanskim crkvama – katoličkim, pravoslavnim, protestantskim i neovisnim crkvama reformacijske baštine – sadržane su u Apostolskom i Nicejsko-carigradskom vjerovanju. Naravno, tijekom povijesti ove osnovne kršćanske istine (u kratkim i sažetim izričajima vjerovanja) pojedine su kršćanske crkve djelomice mijenjale i nadopunjavale, smatrajući da je crkva u svako doba po- zvana na temelju Svetog pisma definirati i braniti svoja vjerovanja. Evanđeoska pentekostna crkva tek je neznatno izmijenila i usvojila Nicejsko-carigradsko vjerovanje kao kratki izričaj vjere i pri tom istakla da to vjerovanje nema autoritet nad savješću jer je jedino Biblija vrhovni autoritet za vjerovanje i djelovanje.
Teološke karakteristike, pentekostna teološka misao oslanja se na konzervativnu evanđeosku teologiju koju primjenjuje u praktičnom vjerničkom življenju. Iskustvo krštenja u Duhu Svetome dovodi vjernika u dinamičan i prisan odnos s Bogom Ocem i Isusom Kristom, pri čemu objavljene svetopisamske istine mijenjaju čovjeka te od vjeroispovjednih izričaja postaju temelj za svekoliko življenje. Stoga će pentekostalci s veseljem prihvatiti raznolike milosti i blagoslove Božje – poput spasenja, ozdravljenja, oslobođenja, ispunjenja radošću i mirom, različite duhovne darove – primijeniti te blagoslove u osobnom življenju i življenju crkve, te s oduševljenjem naviještati radosnu vijest o spasenju i svemu onome što im je Bog učinio. Pentekostni pokret utemeljen je u učenju Svetog pisma i usredotočen na Isusa Krista, a uz sveopće kršćanske značajke vrijedno je istaknuti njegove tri temeljne karakteristike: krštenje u Duhu Svetome kao ispunjenje silom za svjedočenje, poticanje služenja darovima Duha Svetoga te iskazivanje dinamičnog odnosa s Bogom u bogoštovlju.
Suradnja s ostalim kršćanskim zajednicama, Evanđeoska pentekostna crkva u Hrvatskoj djelatno surađuje s evanđeoski usmjerenim i biblijski utemeljenim crkvama i denominacijama te je otvorena za kršćanski dijalog. U suradnji s drugim evanđeoskim denominacijama suosnivač je Protestantsko-evanđeoskog vijeća koje okuplja većinu crkava reformacijske baštine u Hrvatskoj. Članica je organizacija World Evangelical Felowship, European Evangelical Alliance, Pentecostal European Conference i Conference of European Churches.
Potaknuti biblijskim nalogom bezuvjetne ljubavi prema bližnjima vjernici Evanđeoske pentekostne crkve nastoje tu ljubav praktično pokazati svim ljudima, bez obzira na njihovo nacionalno ili religijsko opredjeljenje. Crkva surađuje i spremna je i dalje surađivati s pojedinim vjerskim zajednicama po pitanjima općega društvenog značaja i rješavanja društvenih problema ukoliko se pri tome mogu primijeniti načela i rješenja Svetog pisma. Osnova za dijalog i suradnju među kršćanima je prihvaćanje učenja Svetog pisma te osobno obraćenje Bogu i življenje po biblijskim načelima.
Odnos države i Evanđeoske pentekostne crkve, odnos Evanđeoske pentekostne crkve s državom uređen je Zakonom o pravnom položaju vjerskih zajednica i Ugovorom između Vlade Republike Hrvatske i Evanđeoske pentekostne crkve o pitanjima od zajedničkog interesa. Potpisanim Ugovorom (potpisan 4. srpnja 2003.) potvrđeno je da su EPC i njezine mjesne crkve imale pravnu osobnost i prije stupanja na snagu Zakona o pravnom položaju vjerskih zajednica te je upisana u Evidenciju vjerskih zajednica.
Literatura: Stanko Jambrek, Crkve reformacijske baštine u Hrvatskoj: Pregled povijesti i teološke misli (Zagreb, 2003); Ugovor između Vlade Republike Hrvatske i Evanđeoske pentekostne crkve o pitanjima od zajedničkog interesa (Narodne novine, 196/2003.); Zakon o pravnom položaju vjerskih zajednica (Narodne novine, 83/2002.)
v. Biblija; Bog; crkvena zvanja; dar čudesa; dar govorenja u jezicima; darovi ozdravljanja; dar raspoznavanja duhova; dar tumačenja jezika; dar vjere; darovi Duha; Duh Sveti; Duh Sveti, djelo; evanđeoski pokret; Isus Krist; krštenje u Duhu Svetom; Pentekost; pentekostni pokret; propovijedanje, pentekostna perspektiva; prorokovanje; spasenje.
izradio