dar vjere, nakon dva dara riječi, spomenutih u 1 Kor 12,8, Pavao nabraja vjeru kao još jedno očitovanje Duha, te nastavlja s darovima ozdravljanja i moći činjenja čudesa. Budući da Pavao nabraja vjeru kao poseban dar, opisuje nešto drukčije od one vjere po kojoj se netko opravdava. Ovaj će članak najprije proučavati slučajeve u kojima se ovaj poseban aspekt vjere opisuje ili objašnjava u Novom zavjetu, ukratko raspravljati o izrazu u Prvoj Korinćanima i, zatim, razmotriti način kako je ovaj karizmatski dar razmatran u povijesti kršćanstva.
Karizmatski dar vjere u Novom zavjetu A. U Novom zavjetu izvan 1 Kor 12,9. Općenito, Novi zavjet upotrebljava riječ pistis (vjera) u opisivanju onog djela po kojem ljudi prihvaćaju Božje svjedočanstvo vezano uz ono što je on učinio za ljudski rod u životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista, po kojem priznaju Isusa kao Gospodina i primaju učinak Božjega spasenjskog djela. Ta vjera je “djelo Božje” (Iv 6,29) koje prihvaća onaj tko vjeruje. Kao što je to izrazio Toma Akvinski: “Ne postiže se pravednost po vjeri, već sam čin vjerovanja je onaj prvi čin pravednosti koju Bog ostvaruje u osobi. Iz činjenice da vjeruje u Boga koji opravdava, on se podređuje Božjoj pravednosti i na taj način prima njezin učinak” (Commentary on Romans, 4,5).
Značajno je, međutim, da se ta ista riječ vjera upotrebljava za opisivanje samog ostvarenja toga istog prihvaćanja, pouzdanja i spoznaje vezano uz Božja silna djela. Sinoptička evanđelja, koja su osjetljiva na općenito novozavjetno učenje o spasonosnoj vjeri, istražuju dvosmislenost grčke riječi sōzein (ozdraviti, spasiti) kako bi od nekih ozdravljujućih čuda načinili simboličko učenje o toj vjeri. U priči o ženi s krvotokom, samo ozdravljenje koristi se za simboliziranje spasenja pogana koji su ozdravljeni kao što Isus nalazi put do kćeri upravitelja sinagoge. Sinoptičari bilježe Isusove riječi kao: “Tvoja te vjera ozdravila/spasila” (Mt 9,22/Mk 5,34/Lk 18,42; usp. Mt 9,29), a Luka nastavlja o ozdravljenom i zahvalnom gubavcu (Lk 17,19) te o zahvalnoj ženi kojoj je bilo oprošteno (7,50). Sličan stav, istražujući istu dvosmislenost, podvlači Lukin izvještaj, da kad je Pavao pogledao s namjerom u hromoga iz Listre, vidio je da ima “vjeru biti ozdravljen/spašen” (Dj 14,9; v. također 3,16; usp. Dj 16,31; Rim 1,16-17, itd.) U svim navedenim slučajevima, pistis opisuje unutarnji stav pouzdanja, predanja i vjerovanja koje rezultira vjernikovim ozdravljenjem, simboličnim izrazom njegova spasenja.
Postoji druga serija sinoptičkih tekstova koji prikazuju Isusovo učenje o povezanosti pistis s vršenjem djela izvan vjernika. Velik dio ovoga vezan je uz Isusov govor o vjeri koja pokreće brda, koji nalazimo na četiri mjesta: Mt 21,21 i Mk 11,22 i nadalje, kada Isus odgovara na zaprepaštenost učenika zbog osušena smokvina stabla; u Mt 17,20 u svom odgovoru na pitanje o njihovoj nemogućnosti istjerivanja demona (usp. Mk 9,29 i vidi čitav govor o vjeri u Markovu izvještaju); i u Lk 17,6 u odgovoru na njihovo traženje da im ojača vjeru (Luka mijenja brdo u smokvino drvo). Opći kontekst Lukine posljednje upotrebe te riječi je praštanje i jedinstvo među vjernicima, a o tome se govori i u daljnjem Markovu učenju koje mijenja Isusov govor o praštanju (v. Mt 6,14-15) i dodaje mu snažne riječi: “Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam!” (Mk 11,24/Mt 21,22; vidi Iv 11,40). Isti pojmovi o jedinstvu, praštanju i molitvi vjere kombinirani su u Jak 5,15-16.
Vrsta vjere opisana u Mk 11,24 prikazana je u drukčijoj varijanti u Dj 6,8, koja opisuje kako je Stjepan činio velike čudesne znakove “pun Božje vjere (u tekstu milosti) i snage”. Možemo je također naći kod Pavla, koji je, nakon primanja riječi od Gospodina, rekao svim suputnicima uoči brodoloma da im se ništa neće dogoditi: “Zato, razvedrite se, ljudi! Vjerujem Bogu: bit će kako mi je rečeno” (Dj 27,25).
B. Pistis u 1 Kor 12,9. Pavao je svjestan uobičajene novozavjetne tradicije o Isusovu učenju o vjeri. To je vidjlivo iz njegove aluzije u 1 Kor 13,1-3 na Isusov govor dok s ljubavlju uspoređuje darove netom spomenute u 12. poglavlju. Tamo čitamo: “Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!” (13,2).
Pistis, dakle, o kojoj Pavao govori u 1 Kor 12,9 ona je vjera koja čini osobu pogodnim instrumentom Duha Svetoga u vršenju ozdravljenja i silnih djela (dynameis), i općenito u djelotvornoj molitvi (v. 1 Iv 5,14). Činjenica da se ubraja među ostala očitovanja Duha, baca snažno svjetlo na Pavlov koncept o tim očitovanjima ili duhovnim stvarima (pneumatika) ili darovima (charismata). Karizmatski dar vjere je određeno pojačanje toga osnovnog stava prema Bogu u Isusu Kristu po kojem primamo njegovo spasenjsko djelo, autoritet i njegovu potpunu pouzdanost te zasnivamo svoj život na njegovoj Riječi. Moguće je imati ispravan odnos s Bogom i na taj način biti opravdan Isusovom krvlju po vjeri bez određenog dara zvanog vjera: ‘drugome vjera u istome Duhu’ (1 Kor 12,9). S druge strane, moguće je imati minimalnu vjeru, čak i bez velike ljubavi za Boga (1 Kor 13,2), a biti u stanju pokretati brda. Ideal je, međutim, da osnovni odnos vjere u Boga bude uzvišen tako da osoba može nadići uobičajene granice ljudskog postojanja i u Božjoj sili dohvatiti i predati ljudsko postojanje Božjoj želji da učini posebno divno djelo koje može voditi spasenju. Johannes Bengel opisuje taj dar vjere kao “najrevnije i najstvarnije (praesentissima) nalaženje Boga, posebice u odnosu na njegovu volju” (citirali Robertson i Plummer, 1914, 266). F. Prat (1945, 1:426) opisuje to ovako: “Nepobjedivo pouzdanje, zasnivano na teološkoj vjeri i sigurno na temelju nadnaravnog instinkta da će Bog, u danom slučaju, očitovati svoju moć, pravdu i milosrđe”.
Dar vjere u životu crkve. Od najranijih vremena, komentatori su svjesni povezanosti između dara i vršenja čudesnih znakova. John Chrysostom kaže da vjera o kojoj Pavao govori u 1 Kor 12,9 nije ona koja se tiče članaka vjere (dogmatōn) već čudesa (sēmeiōn), te da je takva vjera “majka čudesa” (PG 61, 245). Ćiril Jeruzalemski prvi bilježi da vjera drugih može donijeti ozdravljenje. On apelira na činjenicu da je Isus “vidio vjeru” onih koji su mu doveli uzetoga (Mt 9,2/Mk 2,5/Lk 5,20) i također citira Iv 11,40. S obzirom na drugi vid vjere, on napominje da ona nije samo doktrinalna, već također utječe na stvari izvan ljudske moći. Među njima uključuje i sposobnost promišljanja o Bogu i razumijevanja tajne svemira i povijesti svijeta. On potiče svoje slušatelje: “Visoko cijenite, stoga, onu vjeru koja dolazi od vas i upućena je prema njemu, da možete isto tako primiti onu vjeru koja utječe na stvari izvan ljudske moći” (Catechesis 5, 10-11, PG 33, 517-20).
Dar sigurne i djelotvorne vjere dio je karizmatskog dara vjere. Vidimo to u ljudima poput Georgea Mülera iz Bristola, koji je svojom molitvom Bogu skrbio za tisuće engleske siročadi. Drugi uobičajeni primjer tog dara nalazimo kod onih s autentičnom službom ozdravljanja. Čini se da vjera Božjeg sluge za ozdravljenje može prijeći na onoga koji traži ozdravljenje i omogućiti mu da se istegne i “dohvati” Božju volju. J. Brosch to opisuje ovako: “Vjera kao dar u biti je nevjerojatna sigurnost koja se dobiva samo božanskom milošću; sigurnost koja privlači nadnaravno u naravni svijet. Takva nepokolebljiva vjera posebno je pogodna za zadobivanje i utvrđivanje slabih” (citirao Bittlinger, 1967, 33). Ustrajući na činjenici da je takva vjera božansko djelo, možemo podići nepravedan teret s ramena bolesnih, nametnut od onih koji im kažu kako nisu ozdravljeni zato što “nemaju dovoljno vjere”. S druge strane, svi trebamo moliti kao i učenici: “Gospodine, daj nam više vjere!” (Lk 17,5).
Literatura: A. Buttlinger, Gifts and Graces. A Commentary on 1 Corinthians 12-14 (1967); J. D. G. Dunn, Jesus and the Spirit (1975); G. D. Fee, The First Epistle to the Corinthians (1987); F. Prat, The Theology of St. Paul (1945); A. Robertson i A Plummer, A Citical and Exegetical Commentary on the First Epistle of St Paul to the Corinthians (1914).
v. Bog; dar čudesa; dar govorenja u jezicima; dar razlikovanja duhova; dar tumačenja jezika; darovi Duha; darovi ozdravljanja; Duh Sveti; Duh Sveti, djelo; Isus Krist; Pentekost; prorokovanje.
izradio