ABC

crkvena zvanja

crkvena zvanja, biskup (grč. episkopos, nadglednik), novozavjetni pisci koristili su dvije riječi kojima su opisivali duhovne vođe u mjesnim crkvama – episkopos, biskup ili nadglednik i presbyteros, starješina. Nadglednik je vodio brižljiv nadzor nad određenim zajednicama. Služba mu je bila da savjetuje, opominje, poučava, pokazuje pravi put. U episkopalnom ustroju crkve biskup je glavni pastir nad nekoliko crkava u pokrajini. U Rimokatoličkoj crkvi svećenik s najvišim stupnjem sv. reda; učitelj vjere i ćudoređa; nositelj upravne i učiteljske vlasti na čelu biskupije.

biskup koadjutor, administrativni pomoćnik koji se daje biskupu da vrši biskupske dužnosti koje on sam ne može vršiti zbog bolesti, starosti ili kojega drugog razloga.

dekan (lat. decanus, od decem, deset), 1. svećenik na čelu dekanata (crkvenog okruga od više župa), svećenik koji kao biskupov pomoćnik nadzire život i rad ostalih župnika 2. kanonik dekan na čelu stolnog kaptola 3. kardinal dekan na čelu kardinalskog zbora 4. predstojnik fakulteta na sveučilištu.

đakon (grč. diakonos, sluga), u prvo kršćansko vrijeme pomoćnici apostola i starješina. U Rimokatoličkoj crkvi stupanj sv. reda prije svećeničkog posvećenja; u Evangeličkoj crkvi pomoćnici u unutrašnjem misijskom djelovanju. U baptističkim i pentekostnim crkvama pomoćnici u svakovrsnom služenju prema modelu iz židovske sinagoge i novozavjetne crkve (usp. Dj 6,1-6; 1 Tim 3,8.13).

đakonisa, u prvo kršćansko vrijeme žena koja je služila u crkvi, koja se posvetila djelima kršćanske ljubavi, dobrotvornosti i njezi bolesnika. U Evangeličkoj crkvi u posebnim zavodima obučene žene za njegu bolesnika.

kanonik (lat. canonicus, što je prema kanonima), član prvostolnoga kaptola; svećenik Rimokatoličke crkve koji je član kaptola, savjetodavnog vijeća. U katedrali ili zbornoj crkvi obavlja svečanije liturgijske dužnosti te pomaže biskupu u crkvenoj upravi.

kardinal (lat. cardo, stožer), u Rimokatoličkoj crkvi glavni papin pomoćnik u upravljanju crkvom; upravitelj pojedinih kongregacija; bira papu.

metropolit, biskup koji ima sjedište u glavnom gradu (metropoli) jedne pokrajine, i koji osim u svojoj biskupiji ima pravo jurisdikcije nad biskupima u biskupijama koje pripadaju istoj crkvenoj pokrajini.

moderator, u prezbiterijskom ustroju crkve starješina koji predsjeda sastanku, prezbiteriju, sinodi ili skupštini. Njegov je zadatak održavanje reda na sastanku.

nadbiskup (grč. archiepiskopos; lat. archiepiscopus), počasni naslov biskupa u glavnom gradu neke crkvene pokrajine u Anglikanskoj i Rimokatoličkoj crkvi, u kojoj administrativno sudjeluje nekoliko biskupija. Ako ima svoje sufragane, zove se metropolit. Nadbiskup ili metropolit bdije nad opsluživanjem crkvene discipline ne samo u svojoj biskupiji već i u biskupijama te pokrajine.

pastor (lat. pastor, pastir), osoba koja je izabrana da predvodi bogoslužje i obavlja pastoralnu službu u lokalnoj crkvi.

patrijarh (grč. patriarhes, praotac). 1. naziv za praoce židovskog naroda, za dvanaest plemena Izraelovih 2. crkveni poglavar koji je na čelu više crkvenih provincija 3. biskupi Rima, Aleksandrije, Antiohije, Carigrada i Jeruzalema i nekih drugih mjesta 4. poglavar jedne istočne autonomne crkvene pokrajine.

prebendar (lat. praebendarius, nadarbenik), nadarbenik u kaptolskoj crkvi, crkveni službenik koji u ime plaće uživa prihode crkvenoga dobra (zemljište, kuće).

prezbiter (grč. presbyteros), nadglednik ili biskup.

predsjednik, čovjek kojemu je služba i čast predsjedati. Primjerice, predsjednik Saveza baptističkih crkava; predsjednik Evanđeoske crkve; predsjednik Biskupske konferencije.

predstojnik, čovjek koji je na čelu neke institucije; onaj koji vodi sveti čin, slavlje.

propovjednik, 1. navjestitelj evanđelja 2. vodeći starješina u baptističkim i Kristovim crkvama.

rektor (lat. rector, upravitelj) 1. upravitelj uopće, posebno: upravitelj crkve, sjemeništa, fakulteta, redovnički starješina 2. anglikanski župni službenik.

prorektor (lat. pro, mjesto, za, kao; rektor, upravitelj), osoba koja zamjenjuje rektora.

senior (lat. senior, stariji), osoba koja brižno nadgleda povjerene mu lokalne crkve (seniorat) u evangeličkim i reformiranim crkvama.

starješina (grč. presbyteros), nadglednik ili biskup.

superintendent, stariji pastor u određenoj pokrajini u evangeličkim i metodističkim crkvama.

vikar, svećenik u župi s istim statusom i zadatcima kao i rektor.

vjeroučitelj, vjeroučiteljica, osoba koja u crkvi i školi poučava djecu vjerskim istinama.

župnik, osoba koja obavlja dušobrižničku službu u župi.

Ključne riječi: crkva, zvanja

Objavljeno: 14 svibnja, 2024

Jambrek, Stanko, dr. teologije, pisac, predavač na Biblijskom institutu u Zagrebu, predstojnik Bogoslovnog instituta i pastor Evanđeoske pentekostne crkve sv. Trojstva u Zagrebu.

ORCID broj: 0000-0002-6877-9247

Objave autora

Podijelite članak
Preuzmite članak

Srodne objave

teoza

teoza Teoza je kao koncept i doktrina slabo poznata u evanđeoskim krugovima, ali je glavna doktrina spasenja u istočnoj crkvi. No postoje autori koji pišu...

žene u crkvi

žene u crkvi. U Bibliji. Prve žene u crkvi bile su sljedbenice privržene Isusu (Mt 27,55-56; Mk 15,40-41; Lk 8,1-3). Njihova je služba bila značajna,...

žena, ordinacija

žena, ordinacija. Ordinacija žena za službu postala je važna tema u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Pitanje postaje zamršeno činjenicom da su biblijske vodilje oskudne, a...

žena, biblijski koncept

žena, biblijski koncept. Mjesto žene u obitelji, društvu i crkvi bilo je predmet velike pažnje. Pismo daje koristan kontrast s okrutnim stavom i praksom koji...

Zwingli, Ulrich

Zwingli, Ulrich (1484-1531), osnivač švicarskog protestantizma i prvi reformirani teolog, studirao je u Baselu, Bernu i Beču. Bio je svećenik u Glarusu (1506-1516), gdje je...

Zvonarić, Miha

Zvonarić, Miha (1570-?), evangelički biskup, propovjednik i pisac. Rodio se u Šarvaru, u zapadnoj Ugarskoj. Zvonarići su u zapadnu Ugarsku, bježeći pred Turcima, došli iz...