žena, ordinacija. Ordinacija žena za službu postala je važna tema u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Pitanje postaje zamršeno činjenicom da su biblijske vodilje oskudne, a drevne tradicije često su oblikovali strah i predrasude. Ordinacija je obred kojim zajednica pojedincu daje vodeću ulogu. U novozavjetnom razdoblju bila je povezana s polaganjem ruku (Dj 6,6; 13,3), iako čin polaganja ruku nije uvijek podrazumijevao javnu službu (Dj 28,8). Na taj je način zajednica javno pokazivala prihvaćanje vođe. Polaganje ruku označavalo je i Božje milostivo darivanje duhovne sile (Dj 8,17; 19,6).
Novozavjetni dokaz. Žene su u Novom zavjetu prikazane kao vođe štovanja u zajednici, kao posebno određene službenice u crkvi i kao suradnice apostola. U 1 Kor 11,2-16 Pavao daje pomne upute o tome kako se trebaju odijevati muškarci i žene koji vode štovanje u zajednici. On podrazumijeva da će žene voditi miješane zajednice u molitvi i proroštvu. Proroštvo uključuje propovijedanje i poučavanje (1 Kor 14,3.24- 25). Pavao govori o Febi kao đakonisi u crkvi u Kenhreji (Rim 16,1). Riječ koja je ovdje prevedena kao đakonisa može značiti sluga, i često se tako prevodi (Ef 6,21; Kol 1,7; 1 Tim 4,6). Vjerojatno je Febi bila povjerena poslanica crkvi u Rimu. Pitanja koja je imala na umu kao svrhu posjeta zavrijedila su suradnju čitave crkve. Pavao govori o ženama kao o svojim suradnicama (Rim 16,7; Fil 4,3).
Problem ženskog vodstva. Jedan od čimbenika koji je nepovoljno utjecao na ordinaciju žena je rastući trend vrednovanja vodstva kao svećeničke službe. U starozavjetno vrijeme žene nisu bile članice svećenstva. Drugi je čimbenik nedostatno poštovanje spolnosti u ranim stoljećima. Žene su bile smatrane predmetom kušnje, a muškarci koji su bili posvećeni “čistom” životu, trebali su izbjegavati njihovo društvo. Redovništvo je poticalo taj trend. Iako nije bila prvotna namjera redovničkih zajednica da budu škole za obučavanje svećenika, tako su djelovale. Crkveno je vodstvo bilo ovjekovječeno po nalogu samih vođa. Kako su vođe bili muškarci, rezultat je bio da žene nisu imale pravo glasa.
Zaključak. Današnja crkva ponovno procjenjuje tradicije i želi se uhvatiti u koštac s Biblijom. Čini se da nema biblijske osnove za uobičajenu praksu postavljanja muškaraca i žena na vodeće položaje osim rezerviranja ordinacije i plaće samo za muškarce. Posljedično, mnoge denominacije postavljaju žene u ordinirane službe na temelju jednake plaće i odgovornosti.
izradio