teoza Teoza je kao koncept i doktrina slabo poznata u evanđeoskim krugovima, ali je glavna doktrina spasenja u istočnoj crkvi. No postoje autori koji pišu o teozi iz evanđeoske perspektive i nastoje doktrinu približiti evanđeoskom kršćanstvu (vidi Michael J. Gorman, Goran Medved). Naziv teoza dolazi od grčke riječi theosis, od korijena theos (Bog). Još se upotrebljavaju nazivi pobožavanje, oboženje, deifikacija i divinizacija. Pojam teoza u najjednostavnijem obliku znači postajati poput Boga tj. poprimati Božje karakteristike. Na koncept teoze ukazuju izjave nekih ranih crkvenih otaca. Irenej Lionski (2. st.) izjavio je da je Krist „postao ono što smo mi, da bi nas mogao dovesti do toga da budemo čak ono što On sam jest“, dok je Atanazije Aleksandrijski (4. st.) izjavio: „On [Krist] postao je čovjekom da bismo mi mogli postati bogom“. Prvu poznatu definiciju koncepta teoze dao je Dionizije Areopagit (6. st.): „Teoza je postizanje sličnosti Bogu i sjedinjenje s njim koliko god je to moguće.“ U ranom srednjem vijeku doktrinu je razvijao Maksim Ispovjednik, a u kasnom srednjem vijeku Grgur Palama te drugi teolozi istočne crkve. Stoga je teoza povijesna doktrina o kojoj su počeli pisati crkveni oci, a do njezinog su konačnog oblika doveli teolozi istočne crkve.
Glavni biblijski tekstovi vezani za ovu doktrinu su Postanak 1,26 (čovječanstvo stvoreno na Božju sliku), Psalam 82,6 („Ja, Bog, kažem: ‘Vi ste bogovi; svi ste sinovi Svevišnjega’“), Ivan 10,34-35 (Isus citira i potvrđuje Psalam 82,6) i 2 Petrova 1,4 (kršćani su nazvani „sudionicima božanske naravi“). Postoji još puno tekstova koji govore o teozi u smislu obnove Božje slike u čovjeku, jedinstva s Bogom i primanja božanskih atributa. Apostol Pavao tvrdi da se kršćani preobražavaju na sliku Isusa Krista, koji je savršena slika Boga nevidljivoga i sâm Bog. Kršćani bivaju suobličeni slici Isusa Krista (Rim 8,29) i preobražavani u Gospodinovu sliku (2 Kor 3,18). Teoza je dakle proces posvećenja koji završava proslavljenjem kada će vjerni pri Kristovu drugom dolasku primiti neraspadljiva i vječna tijela (božanske karakteristike). Stoga je teoza biblijska i novozavjetna doktrina.
Važno je napomenuti da teoza ne naučava ideju o tome da čovjek može postati Bogom, već da vjernik u Kristu može sudjelovati u božanskoj naravi i preobražavati se na sve veću sličnost Bogu. Istočna crkva zato naučava jasnu razliku između Božje esencije i Božjih energija. Čovjek ne može primati Božje esencije, ali može primati Božje energije. Drugim riječima, čovjek ne može postati Bog u svom bitku, ali može primati Božje atribute kao što su ljubav, radost, mir, pravednost i dr., te rasti u njima. Ono što je Bog po naravi, vjernik može postati po milosti. Evanđeoski kršćani jasno razlikuju Boga kao Stvoritelja i čovjeka kao stvorenja na Božju sliku. No Božja slika koja je teško narušena Adamovim padom, obnavlja se u vjernima koji su u Kristu. Taj proces posvećenja i preobraženja vrlo je važan u evanđeoskoj nauci i može se reći da je ključan dio teoze tj. pobožavanja.
izradio