slavljenje, davanje hvale Bogu za ono što je učinio s nama ili za nas, a izražava se kroz pjevanje duhovnih pjesama, himni, hvalospjeva Bogu i o Bogu. Knjiga Psalama (Tehilim hebr. slavljenje), opisuje nam kako se slavilo u doba Starog zavjeta, npr. uz pratnju raznovrsnih instrumenata, plesom (Ps 150), klicanjem (Ps 149,1-2) te podizanjem ruku (Ps 63,5). Takav se način slavljenja prenio i u Novi zavjet, budući da je kršćanstvo nastalo u židovskom okružju, Isus i apostoli slavili su na takav način (Mt 26,30), a knjiga Psalama ostala je važeća i za kršćansku teologiju s obzirom da se navodi u crkvenim Poslanicama (Rim 15,9.11-12). Za Božji narod slavljenje Boga uvijek je imalo istaknuto mjesto, stoga je Biblija prepuna poticaja kršćanima da nadahnuti Svetim Duhom slave, zahvaljuju i pjevaju (Ef 5,19-20; Kol 3,16), pa je slavljenje nezaobilazan dio crkvenih bogoslužja ili drugih sastanaka i događaja (1 Kor 14,26).