Pet točaka kalvinizma, u Nizozemskoj se potkraj šesnaestog stoljeća Jacobus Arminius (1560-1609), suprostavio kalvinističkim teološkim stavovima, posebice bezuvjetnoj predestinaciji (izabranju/ predodređenju). Njegovo je učenje poznato kao arminijanizam i bilo je definirano u dokumentu Remonstrantia (1610) u pet točaka: 1. Bog je odredio da u Kristu spasi one koji vjeruju u njegova Sina; 2. Krist je umro za sve ljude, a ne samo za izabrane, spasenje je u načelu moguće svakome; 3. čovjek ne može sam doći Bogu bez djelovanja milosti, no, 4. toj se milosti čovjek može suprotstaviti; 5. moguće je otpasti od milosti. Arminijanci, predvođeni Simonom Episcopusom (1583-1643) pokušali su obraniti svoje stavove na reformiranoj sinodi u Dortrechtu u Nizozemskoj (1618-1619) koja je okupila delegate gotovo svih europskih reformiranih crkava. Arminijanizam je osuđen, a službenim dokumentom sinode Kanon iz Dordrechta arminijanskom učenju suprotstavljeno je pet točaka kalvinizma: 1. totalna iskvarenost nasuprot ljudskoj sposobnosti; 2. bezuvjetan izbor nasuprot uvjetnom izboru; 3. ograničeno pomirenje nasuprot neograničenom, univerzalnom ili općenitom pomirenju; 4. neodoljiva milost nasuprot odoljivoj milosti; 5. ustrajnost svetih nasuprot “otpadu od milosti”.