droge, mnogi ljudi imaju pojednostavljeno ili netočno viđenje ispravne uporabe droge i njezine zloporabe. Djelomično je to stoga što se za njih droga definira samo kao štetan, opasan, ovisnički ili nezakonit sastojak. No, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO, WHO, 1966.) definirala je drogu kao “bilo koji sastojak ili proizvod koji se koristi ili je namijenjen uporabi modificiranja ili istraživanja psiholoških sustava ili patoloških stanja na korist korisnika”. Pod ovu širu i razumljiviju definiciju ne spadaju samo nezakonite droge već i lijekovi, razrjeđivači i druge hlapljive kemikalije (npr. koje se koriste za ‘snifanje’ ljepila), alkohol, cigarete i pića poput kave ili čaja koja sadrže kofein i slične sastojke.
Primjereno je da se kršćani bave problematikom zloporabe nezakonitih droga, da podržavaju djelovanje Vlade u pravcu upozoravanja na zdravstvene opasnosti korištenja opijata te da podržavaju djelovanje carine u pokušajima smanjenja uvoza droge. No, treba primijetiti da je brojčanost uporabe zakonitih droga (lijekova) puno veća od nezakonitih droga i da ih često rabe upravo oni koji se najviše zalažu za borbu protiv uporabe nezakonitih droga. Godine 1985. je u populaciji Velike Britanije prepisano 39 milijuna recepata za psihoaktivne droge (npr. supstance koje mijenjaju emocije ili mentalno stanje) dok je iste godine bilo samo 26 596 presuda ili upozorenja za krivična djela prema dokumentu o zloporabi droga iz 1971. (Misuse of Drugs Act, 1971). U isto vrijeme zabilježena je godišnja brojka od sto tisuća preuranjeno umrlih zbog pušenja i preko dvjesto tisuća prijava zbog alkoholiziranog stanja ili vožnje automobila u takvom stanju. Prosječno se u svakom zdravstvenom okrugu u Velikoj Britaniji nalazi oko dvadeset dvije tisuće alkoholičara (750 000 u Velikoj Britaniji ) i s oko šesnaest tisuća pristupa bolnicama pod dijagnozom ovisnika o alkoholu. Izračunato je da je 1986. u Engleskoj i Walesu potrošeno gotovo dvije milijarde funti na zloporabu alkohola. Ova se brojka opravdala, iako ne i moralno, s oko šest milijardi funti koje je vlada Velike Britanije primila od poreza na dodanu vrijednost na alkohol.
Statistike uporaba droga u SAD-u također su zastrašujuće. U 1985. 317 144 smrti pripisano je pušenju. Godine 1989. bilo je 164 912 smrti povezanih s alkoholom i 374 437 tretmana liječenja ovisnika o alkoholu. Cjelokupni gubitak ekonomije povezane s alkoholizmom procjenjuje se na 85,8 bilijuna dolara. Suprotno popularnom javnom mnijenju, većina ovisnika nisu mladi ljudi s dosjeom već sredovječni i stariji ‘cijenjeni’ građani. Posljedično, rijetki su oni koji u svojoj bližoj okolini (obitelj, prijatelji) nemaju jednog ili dvoje korisnika droga, te se zloporaba droga može jednako naći i na poslu i u crkvenom životu.
Uporaba i zloporaba droga. Droga se može pripisati od strane liječnika ili samostalno u različite svrhe, uključujući i sljedeće: 1. za ispravak abnormalnosti, kako bi se izliječila bolest (npr. uporaba antibiotika za tretman upala); 2. za uklanjanje ili prevenciju simptoma uzrokovanih bolešću koji se mogu ili ne mogu odmah ukloniti (npr. u tretmanu reumatoidnog artritisa); 3. za uklanjanje napetosti ili mentalnih poteškoća uzrokovanih bolešću neposredno (npr. depresija) ili posredno (npr. one koje nastaju zbog objavljene loše prognoze i njezinih primjena); 4. za prevenciju nastupa bolesti koja vlada (npr. uporaba lijekova protiv malarije u područjima gdje je malarija endemična); 5. za sprečavanje normalnih fizioloških funkcija (npr. za sprečavanje trudnoće ili provociranje pobačaja nakon začeća): 6. radi udobnosti (npr. odgoditi menstruaciju i produžiti mogućnost plivanja na godišnjem odmoru; spriječiti štetne utjecaje sunčanja; izbjeći nesanu noć u bučnom hotelu); 7. kao sredstvo pomoći za suočavanje sa životom (npr. pilule za osobne probleme, poput psihoaktivnih droga (lijekova), alkohola ili cigareta); 8. za proizvesti stanje intoksikacije, za ‘napušiti se’ s društvom, za opustiti se, za otkloniti ‘pritisak’, za olakšati komunikaciju ili razgovor, za pojačati osjećaj uživanja pri slušanju glazbe ili plesa, za doživjeti privremenu slobodu od psihičkih smetnji ili za povećati učinak aktivnosti; 9. s ciljem za naštetiti (npr. umorstvo ili samoubojstvo s predumišljajem uporabom droga); 10. kao pokušaj manipuliranja teškim i stresnim osobnim i društvenim okolnostima predoziranjem (parasamoubojstvo) i 11. kao pojačanje učinkovitosti u sportu ili seksualnosti. Neke od ovih uporaba primjerene su i u terapeutskom smislu i iz kršćanske perspektive, no mnoge od njih podrazumijevaju zloporabu droge i ovisnost.
Što se tiče zdrave, medicinske uporabe droga, Duncan W. Vere (1971) napisao je da liječnik „treba, općenito, ponuditi tretman samo kada zna preciznu dijagnozu… želeći da dijagnoza obuhvati fizičke, mentalne i duhovne aspekte. Tada droge, ukoliko su potrebne, mogu poput metaka usmjeriti prema ciljanim metama. Te će mete biti obnova tjelesnih i umnih funkcija u smjeru normalnosti kako bi se omogućilo, ali ne i utjecalo na rješenje duhovnih problema“. Iako droge neće riješiti pacijentove duhovne probleme, teško je očekivati da će se oni riješiti bez da se prvo omogući da tijelo i um funkcioniraju na način da se mogu slobodno izraziti. Iz kršćanske perspektive „cilj je razriješiti mentalni poremećaj kako bi se čovjekov pravi ‘ja’ i njegovi duhovni problemi mogli istaknuti“. Tretmani koji „njeguju pogrešne stavove prema životu“, poput pomaganja pacijentu da izbjegava probleme, izbjegavat će se radi ozdravljenja koje obuhvaća tijelo, um i duh. (v. Psychopharmacology and Moral Responsibility, ISM 67, 1971, str. 6-15).
Učinci zloporabe droga. Zloporaba droga može imati različite štetne posljedice, uključujući sljedeće:
1. Stvarna šteta nanesena pojedincu. Zloporaba droga može voditi do oštećenja fizičkoga ili mentalnog zdravlja, kao u slučaju alkoholičara koji razvija neuropsihijatrijske poremećaje i oštećenja jetre ili pušača koji razvija rak pluća. Konačno, zloporaba droge može onesposobiti društveno funkcioniranje osobe što se očituje u nemogućnosti zaposlenja ili pronalaska mjesta življenja, a što može dovesti do kriminala, poput krađe ili prostitucije u svrhu financiranja navike ili ovisnosti.
2. Potencijalna šteta nanesena pojedincu. Iako se izvana ne očituje šteta, korisnikovo zdravlje ili društveno blagostanje izloženo je riziku. Pod utjecajem halucinogenih droga (npr. LSD-a) rizik stvarnog oštećivanja samog sebe je velik.
3. Stvarna ili potencijalna šteta drugih. Pasivno pušenje cigareta poznato je da ponekad rezultira sličnim posljedicama kao i stvarno pušenje. Osoba koja je intoksicirana drogama i nasrće na druge ljude jednako je zloporabila drogu kao i osoba koja se sama ubila (namjerno ili slučajno) u jednako intoksiciranom stanju. Također, napetosti koje proizlaze iz zloporabe droga mogu dovesti do prekida veza ili udaljavanja od obitelji i prijatelja.
4. Šteta nanesena interesima zajednice ili države. Zloporaba droga može korisnike učiniti nesposobnima za doprinos javnome financijskom fondu čime povećavaju financijski teret ostatku društva. Troškovi medicinskog liječenja ovisnika nadalje smanjuju javne resurse. Također, kako zloporaba droga može dovesti do kriminalnog djelovanja, to ostavlja posljedicu na društvo jer je ono prisiljeno snositi dodatne troškove za provedbu zakona.
Uporaba i zloporaba psihoaktivnih droga. Iako je u određenim okolnostima (npr. liječenju depresije ili šizofrenije) primjereno da liječnici prepišu, a pacijenti koriste psihoaktivne droge, danas mnogi ljudi zdravoga fizičkog stanja traže da im se ti lijekovi prepišu na dugoročnoj osnovi u uvjerenju da će im to pomoći da se srede i pomire sa samim sobom i s okolinom. Otprilike 100 000 pacijenata u bolnicama Engleske i Walesa svake godine bude primljeno pod dijagnozom samootrovanja, a mnogi od njih otrovani su psihoaktivnim drogama. Većina nije pokušala učiniti samoubojstvo, ali su droge koristili kao svjestan, impulzivan i manipulativan čin koji će im pomoći nositi se u nepodnošljivim situacijama koje se, za određenog pojedinca o kojem se radi, nisu mogle ili znale riješiti racionalnim sredstvima. Ipak, takvi problemi ne mogu se riješiti samo terapijom drogama.
Treba li ‘lake’ i ‘teške’ droge ozakoniti? Raširena uporaba ‘lakih’ droga postavlja pitanje lakše dostupnosti takvih sredstava koja mijenjaju stanje uma. Ima čak i onih koji se zalažu za ozakonjivanje ‘teških’ droga. U samoj osnovi, pitanje je koliko se pojedincu dozvoljava činiti što hoće. U našem današnjem društvu sloboda je s pravom ograničena na različite načine bilo radi zaštite pojedinca od neočekivanih rizičnih situacija (npr. zloporabe heroina), bilo za dobrobit društva (npr. plaćanje poreza). Društvo, kroz različite institucije kojima zadaje odgovornosti, odlučuje suziti slobodu i stavlja ih na snagu ozakonjivanjem. Neki tvrde da bi, s obzirom da mnogi puše marihuanu (kanabis) unatoč zabrani zakona, zakon trebalo ublažiti. No, taj zaključak ipak ne slijedi iz toga. Masovno kršenje zakona (npr. neznatne krađe, prekoračenje brzine i utaja poreza) samo u sebi nije dobar razlog za promjenu zakona. Da je pušenje marihuane potpuno bezazleno za pojedinca i društvo, zakon bi bio nepravedan i nerazuman. No, svaka droga koja je sposobna dovesti do ugodnog stanja uma podložna je pažljivoj uporabi, a samim time i zloporabi, s psihološkim i fizičkim učincima. Društvo odlučuje je li individualna i kolektivna dobrobit važnija od rizika. Mnogi vjeruju da nije.
Biblijska perspektiva. Ne postoje izravne biblijske izjave po pitanju uporabe droga, osim alkohola. Alkohol se često pio uz jela u drevnom svijetu, iako često u razblaženom obliku, što je doprinosilo sigurnosti (i ukusu) pitke vode. Bilo je prilika u SZ–u kada je posjedovanje vina bio znak blagoslova i izvor radosti (Ps 104,15), i trenutaka kada je suzdržavanje bilo znak discipline (Lev 10,8-9). Znalo se da opijanje alkoholom može dovesti do nemoralnog ponašanja (Post 9,21), ljutnje (Iz 5,11) i ošamućenog uma (Iz 28,7). U NZ-u čitamo da je i sam Isus pio vino, te jednom prilikom čudesno stvorio više od 370 litara kvalitetnog vina (Iv 2,1-11). Ali, zloporaba se povezuje sa seksualnom nemoralnosti (Ef 5,18) i kaljanjem savjesti ili nanošenjem štete kršćanima slabijim u vjeri (Rim 14,21). Crkveni vođe upozoreni su da ne piju previše jer bi ih to učinilo nedostojnima svetog zadatka (1 Tim 3,8; Tit 2,3).
Vino se također koristilo u medicinske svrhe, posebno pomiješano sa začinima ili uljem. Dobri Samarijanac koristio je vino i ulje za liječenje rana ranjenog čovjeka (Lk 10,34), a Timoteja se savjetovalo da pije alkohol kako bi riješio svoje probavne smetnje (1 Tim 5,23).
Bog je stvoritelj i davatelj života i dao nam je tijela; mi smo njemu odgovorni za uporabu svojih tijela. Oni koji zloporabljuju droge često preispituju prirodu stvarnosti, pravu prirodu ljudskosti i postojanje objektivnoga moralnog reda. Mnogi su nesposobni nositi se s krivnjom i nemaju snage za prekid uporabe unatoč poznavanju štetnosti droga. Pastoralno, pojedincima koji su koristili (zloporabili) droge potrebno je pokazati da im Bog daje vrijednost i da su toliko vrijedni da je Krist umro za njih. Potrebno im je pomoći preurediti živote u svjetlu Božje svrhe za čovječanstvo – koja je dobra i za pojedince i za društvo. Takva objava može dovesti do novog razumijevanja istine, stvarnosti i oproštenja. Ovo može otvoriti put duhovnim čimbenicima u bavljenju problemom zloporabe droga. Uputiti pojedince prema korištenju duhovnih izvora milosti puno je važnije od pukog pružanja društvene potpore i savjeta, a kamoli osude.
izradio