Bultmann, Rudolf (1884-1976), njemački teolog, profesor na sveučilištu u Marburgu, bio je poznat po povijesnim i interpretacijskim spisima o Novom zavjetu. U srcu je bio čovjek zagrijan za crkvu koji je želio svojom učenošću oživjeti kršćansku poruku suvremenicima. Prema Bultmannu najhitniji zadatak koji susreću teolozi u dvadesetom stoljeću bio je otkrivanje shvaćanja Novog zavjeta koje bi mogli razumjeti laici, a onda rješavanje detalja ovog tumačenja. Bultmann je vjerovao da je našao takvo shvaćanje u egzistencijalističkoj filozofiji Martina Heideggera. Potrošio je velik dio svoje karijere tumačeći Novi zavjet koristeći povijesnu kritičku metodu da bi očistio tekst od elemenata koji se odupiru egzistencijalizmu. Novozavjetne ideje, na primjer, uskrsnuće tijela, krvna naknada za grijehe, vječni život, etički ideal ljudske prirode i povijest spasenja samo zavode ljude u pronalaženju značenja spasenja. To su primitivne, “mitske” ideje koje trebaju biti iznova tumačene egzistencijalističkim pojmovima. U 1940-ima počeo je te aktivnosti u tumačenju nazivati “demitizacija”, po čemu je i postao poznat.