bioetika, interdisciplinarno suradničko polje koje upotrebljava lijekove, filozofiju, zakon i teologiju za rješavanje teških etičih i moralnih pitanja potaknutih u kontekstu suvremenog zdravstva. U jednom smislu bioetika je vrlo nova. Međutim, pitanja o kojima se raspravlja su svevremenska: Što je priroda i vrijednost ljudskog života? Kako možemo razumjeti i odgovoriti na ljudsku patnju i nesavršenost? Tko odlučuje kad postoje razlike mišljenja, na primjer, treba li pružati rutinsku medicinsku njegu? Tehnologija i opća sekularizacija društva učinile su bioetiku strateškim područjem za promišljeno kršćansko uključenje.
Iznenađujuće velik broj bioetičkih pitanja privukao je intenzivnu pažnju javnosti: pobačaj, eutanazija, genetički inženjering, “bebe iz epruvete”, odnos prema hendikepiranom novorođenčetu i kontrola rađanja. Druga pitanja uključuju nadomjesno majčinstvo (gdje je majka umjetno oplođena i rađa dijete za drugu osobu ili bračni par), banke sperme (uključujući i onu koja drži samo spermu “genija”), eksperimente s embrijima, zakonska prava “nepravednog rođenja” (izgovor je da je podbacila kontracepcija – djelomična zaštita kako bi majka mogla pobaciti), amniocenteza i krioniku (praksu zamrzavanja tijela u nadi da će budući “lijek” za smrt omogućiti vraćanje života i zdravlja).
Kršćanin polazi od pretpostavke da Bog Stvoritelj voli svoje stvorenje. To podrazumijevamo kad se zalažemo za “svetosti života”. Osnovni sukobi u bioetici rezultat su suvremene zamjene judeokršćanske etike “svetost života” s etikom “kvalitete života”. Židovi, kršćani i svi koji žele očuvati akumulirani moralni konsenzus zapadne civilizacije moraju odbaciti etičko stajalište “kvalitete života”. Bioetička pitanja ne moraju sva biti crno-bijela, ali nisu ni sva siva. Etiku “kvalitete života”, koja je nešto više negoli podgrijani relativizam ili situacijska etika, moraju nedvosmisleno odbiti kršćani koji žele vjerno i odgovorno doprinijeti bioetici.
izradio