apologetika (grč. apologia, apologetikos, spreman na obranu; apologeisthai, pobijati, braniti se), kršćani su potaknuti da budu “…uvijek spremni na odgovor (apologian) svakomu tko vam zatraži razlog nade koja je u vama’’ (1 Pt 3,15), stoga se zadaća apologetike može podijeliti na: 1. negativan zadatak obrane kršćanskih vjerovanja i prakse protiv prigovora i kritike, 2. pozitivan zadatak davanja razumskih argumenata u prilog kršćanskom vjerovanju. Jednom riječju, apologet se treba “…boriti za vjeru koja je jednom zauvijek predana svetima’’ (Jd 3). Stoga u apologetici nema mjesta pasivnosti jer kada dođe do napada na kršćansku doktrinu, koji dolaze preko određenih argumenata, cilj apologetike je pronalaženje protuargumenata koji će onesposobiti argumente napadača. Apologetika zapravo nije toliko znanost koliko umijeće koje zahtijeva domišljatost, vještinu i retoričku osjetljivost, i iako se čini da stavlja naglasak na logiku i retoriku, ona je ozbiljna teološka disciplina.
U početcima kršćanstva, crkva suočena s progonom, neznanjem i neprijateljstvom, iznjedrila je pisce čiji je zadatak bio naći razumsko objašnjenje njeznih postupaka i vjerovanja, prihvatljivo za ljude upoznate s grčkom filozofijom, te uvjeriti Židove da prihvate Isusa kao svojega Mesiju. Oni su kršćanstvu pokušavali dati intelektualni kredibilitet i umnu vjerodostojnost te su u raspravama s kritičarima dokazivali da je razumska osnova kršćanstva dovoljno snažna da uvjeri najobrazovanije i najmudrije. Među najranijim apologetima, uz same apostole dakako, bili su Aristid i Kvadrat koji su pisali caru Hadrijanu iznoseći razumsko objašnjenje svojih uvjerenja. Slavniji od njih je mučenik Justin koji je u Rimu 140-ih i 150-ih godina poučavao kršćansku filozofiju te radio na oblikovanju kršćanskih termina. U svoje dvije Apologije obranio je kršćane od optužbi da vrijeđaju bogove i da nisu pravi rodoljubi. Neki apologeti bili su i značajni crkveni poglavari i teolozi poput Ireneja (140 – 202) koji je bio drugi biskup u Lyonu na jugu Galije i odlučan protivnik gnosticizma i drugih krivovjerja, a najznačajnije djelo Protiv hereza izašlo je u pet knjiga i izvršilo izniman utjecaj. Irenej i njegovi istomišljenici apologeti pokušali su smjestiti kršćanstvo u središte suvremene kulture, a u tom su radu usvojili mnoge filozofske i kulturne elemente grčko-rimske civilizacije. Neki su poput Tertulijana (160 – 225) prigovarali takvom stavu jer se tako također preuzimaju i pogreške. Umjesto da razumski objasni vjeru, radije je rekao: “Vjerujem jer je besmisleno’’, no njegov glas ostao je usamljen. Budući da je apologetsko prihvaćanje filozofije bilo učinkovito, ono će prevladati u budućnosti. Aurelije Augustin (354 – 430), biskup iz Hipona, autor brojnih djela i jedan od najutjecajnijih kršćanskih ličnosti u čitavoj crkvenoj povijesti, suprotstavljao se herezama donatizma i pelagijanizma. Današnji apologeti evanđeoskog usmjerenja suprotstavljaju se modernim herezama koje su nadahnute svjetonazorima poput naturalizma, new agea, egzistencijalizma, postmodernizma, te liberalnoj teologiji koja napada ultimativni autoritet i vjerodostojnost Biblije.
Treba spomenuti i najznačajnije apologete iz novije povijesti. Prvenstveno navodimo Clive Staples Lewisa (1898–1963), sveučilišnog profesora i književnika iz Oxforda, bivšeg ateista, koji je postao vjerojatno najcitiraniji autor u evanđeoskim krugovima. Bio je najutjecajniji kršćanski kritičar modernih svjetovnih kretanja, a najvažnije apologetsko djelo mu je Mere Christianity (Kršćanstvo), te Problem of Pain (Problem patnje). Uz njega navodimo i engleskog novinara i pisca, također bivšeg nevjernika Gilberta Kietha Chestertona (1874–1936), koji na britak i lucidan način, s velikom dozom ironije u svom, po mnogima najboljem apologetskom djelu Everlasting Man (Vječni čovjek), svojevrsnim nastavkom također apologetske knjige Ortodoxy (Pravovjerje), kritizira teoriju evolucije, ljudske mitove i vjerovanja kroz povijest, pokazujući da se ispunjenje ljudskih želja nalazi jedino u osobi Isusa Krista. Danas su najznačajniji apologetičari američki autori Josh McDowell, Norman L. Geisler i Ravi Zacharias, te engleski oksfordski profesor, također bivši ateist, Alister McGrath. U Hrvatskoj valja spomenuti profesora Tomislava Ivančića i njegovo djelo Isus iz Nazareta povijesna osoba, te profesora apologetike Petera MacKenziea i njegovu knjigu Paradise refused, izdanu u privatnoj nakladi.
izradio