svjedok (grč. martus), osoba koja je vlastitim čulima doživjela neko iskustvo, tvrdi da je njegovo viđenje tog događaja istinito jer ga je osobno doživio. Budući da je Bog i danas djelatan u ljudskoj povijesti, osoba koja je imala iskustvo susreta s njim putem pokajanja i obraćenja, tj. novog rođenja (Iv 3,3) ili krštenja Svetim Duhom (Dj 1,5; 2,4), nadnaravnog ozdravljenja (Mt 1,24) te oslobođenja (Mk 5,1-20) ili uslišane molitve (Iv 14, 13-14) postaje svjedokom tog iskustva (Dj 1,8). Tada svoje svjedočanstvo dijeli s drugima, npr. na bogoslužju, prigodom raznih susreta, osobnim kontaktom s prijateljima ili prigodom javnih nastupa na kojima pripovijeda svoje svjedočanstvo.