služba oslobađanja izraz je kojim se u novije vrijeme opisuje služba egzorcizma, koju su vršili Isus i njegovi sljedbenici i koja se provodila unutar discipline i života crkve od vremena apostola. Egzorcizam je služba vezanja i oslobađanja koje se provodi nad osobom ili mjestom za koje se vjeruje da su demonizirani.
Iako služba oslobađanja obuhvaća i egzorcizam, ona pokriva daleko šire područje i koristi se kod manjih oslobođenja od bilo kojeg oblika sotonskog ropstva. Budući da u mnogim ograncima kršćanske crkve postoje jasna pravila za izvođenje egzorcizma, koja se moraju poštovati, služba oslobađanja često je stvar jednostavne molitve kršćanina ili skupine kršćana za uznemirenu osobu koja traži oslobođenje od onog što je muči. U tom smislu može biti dio proširene službe molitve, savjetovanja ili ozdravljenja.
Unutarnje ozdravljenje. Služba oslobađanja često je značajan čimbenik u pomaganju potrebitim ljudima da postignu zdravlje tijela, uma i duha, bez obzira na to jesu li bili povezani s okultnim ili demonskim silama ili ne. Mogu postojati unutarnje rane ili povrede karaktera i osobnosti uslijed bolnih iskustava iz djetinjstva ili traumatskih slučajeva gubitaka, odbacivanja ili sloma živaca koji tište osobu i otvaraju vrata demonskom napa du. Kada je Duh vodio Isusa kako bi ga u pustinji kušao sotona, njegov je neprijatelj izabrao vrijeme neposredno nakon krštenja, nakon što mu je bilo potvrđeno sinovstvo i u vrijeme gladi uslijed posta, kako bi Isusu uputio svoja najveća iskušenja. Jednako će tako sotona, “optužitelj naše braće” (Otk 12,10), izabrati ključne trenutke i elemente u ljudskom iskustvu kako bi ljude doveo u ropstvo osobnosti i kušnju straha da sumnjaju i vjeruju laži o sebi. Molitva oslobođenja, učinjena u ljubavi, često oslobađa ljude od lažnoga gledišta o sebi koje potječe od sotone, “oca laži” (Iv 8,44), prionuvši uz neki negativan aspekt života i koristeći ga na štetu osobe, a ponekad na uništenje.
Sudjelovanje u okultnom. Onome koji je sudjelovao u okultnim praksama potrebna je posebna služba oslobađanja. Okultno uključuje naizgled bezazlene igre s Ouija pločom, oduševljenje horoskopima ili okultnom literaturom, ali može biti i na ozbiljnoj razini predanosti crnoj magiji, vračanju ili sotonizmu.
U tim je slučajevima potrebno pažljivo savjetovanje, po mogućnosti od strane onih koji su imali neko iskustvo u službi oslobađanja. Važno je ne izazivati strah pogrešnim prenaglašavanjem (praviti senzaciju) problema, a presudno je da savjetnik ne nameće svoje kategorije poimanja onome koji traži pomoć. Zadatak je slušati, raspravljati, dati mudar biblijski savjet i moliti za oslobođenje dok se osoba ne pokaje i povjeruje u Isusa Krista. Savjetovanje u smjeru službe oslobođenja potvrdit će da “je veći onaj koji je u vama (to jest, u Božjem djetetu) nego onaj koji je u svijetu” (1 Iv 4,4). Svako služenje koje ljude oslobađa od sile sotone potvrđuje moć pobjede Isusa Krista nad grijehom i zlom kroz njegov život, službu, smrt i uskrsnuće.
Kršćanski egzorcizam. Istjerivanje demona djelo je Božje kroz njegovu crkvu i znak je dolaska Božjega kraljevstva. Kao dio cjelokupne službe ozdravljanja egzorcizam se najbolje provodi, ako je opsjednuta osoba voljna, u dogovoru s odgovarajućim medicinskim osobljem. Ako slučaj traži više od molitve blagoslova ili diskretne molitve za oslobođenje, važno je poštivati crkveni red i tražiti pomoć onih koji su opunomoćeni za službu egzorcizma. Iako se rijetko mogu naći potpuno opsjednuti ljudi zlim duhovima, u Novom je zavjetu razvidno da takvi slučajevi postoje.
Ako je osoba bila duboko uključena u djelovanju okultne skupine, mora: 1. otkazati članstvo i 2. priznati počinjeni grijeh te nakon pokajanja primiti oproštenje u Kristu.
Tada će uslijediti bitka sa zlim silama koje su obuzele osobu. Egzorcist će: 1. vezati u Isusovo ime (Mt 12,29; Lk 11,17-26; Dj 16,18), 2. narediti duhu ili duhovima da napuste osobu i ne ozlijede ostale (Lk 8,29a) i 3. u Isusovu autoritetu narediti duhu da ode na mjesto koje mu Bog odredi (Lk 8,29.31; Otk 20,10). Osobu iz koje je istjerano zlo mora se potaknuti na slavljenje, molitvu, proučavanje Biblije i javno učenje Božje riječi te ju treba uputiti u crkvu da raste u Duhu i društvu Božjega vjernog naroda.
Literatura: M. Harper, Spiritual Warfare (London, 1970); K. E. Koch, Demonology Past and Present (Karlsruhe, 1973); M. Perry (izd.), Deliverance (London 1987); J. Richards, But Deliver us from Evil (London and New York, 1974); J. Richards, Exorcism, Deliverance and Healing (Bramcote, Nottingham, 1976); G. H. Twelftree, Christ Triumphant: Exorcism Then and Now (London, 1985).
izradio