poglavarstva i sile, pavlovski izraz uzet iz kasne židovske apokaliptične misli, gdje je bio korišten kao naziv za srednja bića niža od Boga i viša od čovječanstva. Osim odlomaka gdje se nepogrešivo radi o ljudskim autoritetima (Rim 13,1-3; Tit 3,1), poglavarstva (archai) i autoriteti (exousiai) ili sile (dynameis) odnose se na kozmičke inteligencije, ponekad anđeoske, ali najčešće demonske (Rim 8,38; 1 Kor 15,24; Ef 1,21; 3,10; 6,12; Kol 1,16; 2,10; 2,15). Druge slične duhovne sile su vlasti (kyriotētes, Ef 1,21; Kol 1,16), prijestolja (thronoi, Kol 1,16) i vladari (archontes) ovoga doba (1 Kor 2,6). Na osnovi novozavjetnih dokaza nije moguće razvrstati te duhovne sile ili im pripisati različita značenja.
U drami poglavarstava i sila može se navesti šest činova: 1. Stvaranje. U planu stvaranja te su sile bile stvorene kao dobri duhovi (Kol 1,16). 2. Pad. Neke duhovne sile odvojile su se od Krista (Jd 6) u razdoru kozmičkih proporcija (2 Pt 2,4) učinivši pokajanje neophodnim (Kol 2,14-15). 3. Poraz od Krista. U svojoj smrti Isus je razoružao sile zla (Kol 2,14-15). U svojem uskrsnuću i uznesenju podredio ih je svojem gospodstvu (Ef 1,20-22; 4,8;1 Pt 3,22). 4. Shvaćanje. Duhovne sile, koje nisu sveznajuće, shvaćaju mnogostruku mudrost Boga time što svjedoče povijesno iskustvo crkve (Ef 3,10). 5. Nastavljanje borbe. Iako poražene i podložene, duhovne sile još se nisu predale. Ostatci njihove moći nastavljaju kvariti neposlušne (Ef 2,2). Najveći i najpodmukliji neprijatelji kršćana još su uvijek zli duhovi (Ef 6,12). 6. Potpuni poraz. Dani ove borbe su odbrojeni i ishod je siguran. S nastupanjem kraljevstva Božjeg zlim silama bit će oduzeta sva zla djelotvornost (1 Kor 15,24).
Ipak, moguće je da se ono što je Pavao podrazumijevao pod prijestoljima, vlastima, poglavarstvima i autoritetima u Kol 1,16 odnosi i na zemaljsko kao i na nebesko. Taj predmet zahtijeva daljnje istraživanje. Ali za sada, s obzirom da su svi ljudski sustavi široko otvoreni korupciji od strane demonskih sila, najsigurnije je izbjegavati identificiranje poglavarstava i sile sa sociopolitičkim strukturama, kao što su neki teolozi nedavno činili.