seksualna devijacija, u kasnim godinama dvadesetog stoljeća pojavile su se mnoge kontroverze po pitanju koji se vidovi seksualnosti smatraju normativima, što je također pratila odbojnost prema pripisivanju etiketa poput “devijantnoga” ili “nenormalnoga”. Kršćani trebaju biti svjesni ove rasprave zajedno s njezinim dobrim i lošim stranama. Pozitivne strane su nijansiranje razumijevanja etike; voljnost da se uči od uvida iz psihologije i želja da se odgovori s većim suosjećanjem prema osobama uključenim u neuobičajena seksualna ponašanja. Neke od loših strana su potkrepljivanje psihologije relativizma; naglasak na osobno izražavanje čak i nauštrb drugih; posljedična plitkost ili nestabilnost u odnosima i neadekvatno prepoznavanje koliko je seksualno ponašanje izraz emocionalne boli umjesto emocionalnog ispunjenja. Stoga su kršćani pozvani i naučiti iz suvremene rasprave i izazvati njezine pretpostavke.
Normativni biblijski model seksualnog ponašanja je heteroseksualni brak: međusobno vjeran, doživotan savez i predanje između dvoje odraslih ljudi suprotnog spola. Ovo ne samo da stvara priliku za seksualno izražavanje, već i za rast u međusobnom povjerenju, dobroj komunikaciji, sposobnosti da se pomire razlike te za emocionalan i duhovan rast oba partnera. Uz to, dugotrajan odnos ljubavi daje potrebnu stabilnost okoline za podizanje i odgajanje djece.
No, bez obzira odlučili se ili ne upotrebljavati termin devijacija, mora se priznati da je mnogo ljudske seksualnosti daleko od idealne. Ovo može biti istina i za sam brak koji može biti oštećen preljubom, fizičkim zlostavljanjem ili neriješenim povredama ili očekivanjima iz djetinjstva. Različitosti karaktera uglavnom ne razaraju brak, već to čini nesposobnost da se pomire razlike obično prisutne u svakom odnosu.
Drugi oblici seksualnog ponašanja također su izvan granica osnovnog modela. Ovi uključuju predbračne spolne odnose; spolne odnose za novac (prostitucija); spolno izražavanje bijesa i mržnje prema ženama (silovanje); spolno općenje s djecom (incest, pedofilija); seksualnu opsesiju nekim predmetom ili dijelom tijela (fetišizam); seksualno uzbuđivanje oblačenjem u suprotni spol (transvestizam); erotično potlačivanje i podlaganje (sado-mazohizam); osobno izlaganje (egzibicionizam) i gledanje seksualnih aktivnosti drugih (voajerizam). Primijećeno je povećanje seksualne ovisnosti gdje prisilno seksualno ponašanje proizlazi iz skrivene emocionalne boli i srama. Kao i u alkoholizmu i ostalim ovisnostima, ovisnik pokušava izliječiti svoju emocionalnu bol kroz ovisničko ponašanje. Ovo rezultira padajućom spiralom povećane uključenosti u seksualne aktivnosti koje je ovisnik nesposoban kontrolirati; povećanom nesposobnosti, sramom i negativnim društvenim posljedicama te čak i ekstremnijim seksualnim aktivnostima u besplodnim pokušajima da se pobjegne emocionalnoj boli. Pomoć takvim osobama dostupna je u programima koji se bave tretiranjem ovisnosti.
Danas je popularna kontroverza o statusu homoseksualnosti. Tradicionalno se na nju gleda kao na seksualnu devijaciju, dok ju danas neki žele prikazati kao zakonsku seksualnu varijantu. Srednja pozicija između ova dva pogleda objašnjena je u knjizi Homosexuality: A New Christian Ethic, u kojoj se ljubav između jednakih spolova smatra legitimnim razvojnim porivom. No, neprimjereno je taj predodrasli razvojni nagon ispuniti seksualnošću. Ovo odskakanje od tradicionalnog kršćanskog razlikovanja homoseksualnog stanja i homoseksualnog čina temelji se na ideji da je homoseksualna osoba, bilo muška ili ženska, doživjela neku traumu u djetinjstvu u odnosu s roditeljem istog spola, bilo da se radilo o kratkotrajnoj ili dugotrajnoj odsutnosti tog roditelja ili je bio emocionalno nedostupan. Posljedica toga je neispunjena potreba za ljubavlju osobe istog spola koja se proteže i kasnije u životu zajedno s polusakrivenim osjećajem povrijeđenosti ili optužbi prema članovima istog spola. U terminima psihološkog razvoja, muški homoseksualac je poput dječaka koji još traga za ljubavlju svog oca. Lezbijka je poput djevojčice koja još traga za ljubavlju svoje majke.
Tradicionalno savjetovanje često stavlja pritisak na homoseksualce da se prerano vjenčaju ili hodaju. Alternativa predstavljena u knjizi Homosexuality: A New Christian Ethic je terapija potvrđivanja, odnosno ispravljanja pogreške u doživljavanju spola. Terapeut istog spola radi s homoseksualcima pri čemu im pomaže razriješiti boli iz prošlosti i omogućiti im zdravo, neseksualno ispunjenje legitimnih istospolnih razvojnih potreba. Homoseksualcima motiviranima za promjenu put prema heteroseksualnosti predstavlja izgrađivanje sigurnijega muškog ili ženskog identiteta.
U reagiranju na različita izražavanja seksualnog ponašanja kršćani trebaju održavati biblijsku ravnotežu između etičke ozbiljnosti i konstruktivnog suosjećanja; pokajati se za neprijateljstvo i samodopadnu samopravednost te gledati da odgovore na kompleksnost grijeha i patnje koji odvode ljudsku seksualnost daleko od Božje savršene svrhe.
Literatura: Homoseksualnost: W. Consiglio, Homosexual No More (Wheaton, IL, 1991); E. R. Mober ley, Homosexuality: A New Christian Ethic (Cambridge, 1983). Incest (ženski): J. Frank, A Door of Hope (San Bernardino, CA, 1987); M. Hancock i K. B. Mains, Child Sexual Abuse (Wheaton, IL, 1987; Crowborough, 1988). Incest (muški): M. Hunter, Abused Boys (Lexington, MA, 1990); M. Lew, Victims No (London i New York, 1990). Silovanje: C. Walters, Invisible Wounds (Portland, OR, 1987); R. Warshaw, I Never Called it Rape (London i New York, 1988). Seksualna ovisnost: P. Carnes, Out of the Shadows (Minneapolis, MN, 1983); idem, Contrary to Love (Minneapolis, MN, 1989); idem, Don’t Call it Love (London i New York, 1991). E. R. Moberly.
izradio