prostitucija

prostitucija, izraz prostitucija upotrebljava se za označavanje spolnog odnosa učinjenog bez ljubavi, obično uz financijsku dobit. Postoji i muška prostitucija, ali je manje učestala od ženske.

Ženske prostitutke prodaju svoja tijela muškarcima za novac. Iako neke prostitutke rade na principu zakazivanja termina, većina ih svoje usluge nudi na javnim mjestima. Svjetovna prostitutka društveno je neugledna i necijenjena u društvu.

U poganskim religijama “kultska prostitutka” (Pnz 23,17-18) bila je povezana s prirodnim procesom povezivanja bogova i božica s ljudskom plodnošću i propagiranjem života. Štovatelji božanstava plodnosti koristili su spolni odnos s posvećenim prostitutkama u svrhu ostvarivanja plodnosti u domu, stoci i urodu.

Biblijske opomene protiv prostitucije sastavni su dio osude grijeha bludništva. Levitski zakon 21,9 upozorava da svećenikovu kćer koja se oda bludu treba spaliti; kamenovanje u slučaju bludništva bio je standard (Pnz 22,21). Izraelskim kćerima bilo je zabranjeno baviti se prostitucijom (Lev 19,29). U Izraelu nije bila dozvoljena ni ženska ni muška prostitucija (vidi 1 Kr 15,12; 22,26).

Kultovi plodnosti bili su ozbiljnija duhovna prijetnja Izraelu od komercijalne prostitucije. Bogovi Baal i Ašera bili su središte kultova plodnosti i anatema starozavjetnim piscima (Hoš 4,10-14). Osnovna funkcija kultova plodnosti je spolni odnos kao sredstvo prinošenja vlastitog tijela u svrhu dobivanja kultskih ritualnih blagoslova.

Snaga biblijskih zabrana prostitucije vidljiva je u različitim načinima na koje se bludništvo i prostitucija koriste kao negativne usporedbe ili metafore u svrhu povećanja svjesnosti o grijehu, krivnji i prijestupu protiv Boga. Blud se često koristio kao izraz za odavanje grijehu i osude protiv Izraela (vidi Br 25,1-2 i Jr 3,6).

Isusovo otvoreno druženje s carinicima i bludnicima (Mt 21,31-32) i korištenje njih kao primjera vjernih bile su izjave o radikalnoj vjeri potrebnoj za pripadanje Božjem kraljevstvu. Najgori od pokajanih grešnika, uključujući i spašene prostitutke, bili su kameni temeljci kraljevstva.

Judeo-kršćanska učenja drže visoke moralne standarde za seksualno ponašanje. Promiskuitetni spolni odnosi ne ohrabruju se u Bibliji kao što je slučaj u Platonovu Phaedu, koji je otvorio mogućnost za “trijezno korištenje prirodnih sposobnosti i skromno uživanje prirodnih užitaka”. Potpuno suprotno tome kršćanska vjera zagovara jedinstvo tijela i duha u Isusu Kristu. Kršćani odbacuju upuštanje u komercijalnu ili religijsku prostituciju. Apostol Pavao podsjeća rane kršćane da su “vaša tijela udovi Kristovi” (1 Kor 6,15), “a vi hramovi Duha Svetoga” (1 Kor 3,16). Za Pavla osoba koja se prostituira nosi duplo zlo: “onaj koji se s bludnicom združi s njom biva jedno tijelo” jer “oboje će biti jedno tijelo” (1 Kor 6,16). Crkva je bila podvojenog mišljenja po pitanju prostitucije. Augustin ju je osudio, braneći krštenje djece prostitutki i isključujući roditelje prostitutki, no nije branio praksu plašeći se da će se bez prostitucije “sve stvari zagaditi požudom” (De Ordine, II.iv (12)). Toma Akvinski također je dijelio ovo mišljenje tvrdeći da je prostitucija manje od dva zla: neka zla treba tolerirati kako bi se spriječilo veće zlo.

U skladu s Augustinovom “dozvolom” prostitucije neki se zalažu za legalizaciju javnih kuća i obaveznih liječničkih pregleda za prijavljene prostitutke. Takve mjere, već prihvaćene u zemljama poput Njemačke ili u nekim državama SAD-a, shvaćaju se kao manje zlo od dozvoljavanja nekontrolirajuće prostitucije. Legalizacija javnih kuća poslužila bi za ukidanje otvorenih, javnih nuđenja i mamljenja u naseljenim područjima i, kako se tvrdi, pomoglo bi spriječiti širenje AIDS-a.

Suprotnog su mišljenja oni koji tvrde da država ne smije popuštati nemoralnosti ili koristiti novac poreznih obveznika u tu svrhu.

Feministice i neki drugi naglašavaju nepravdu naplaćivanja globe prostitutkama, ali ne i njihovim klijentima. Sve veći problem je pribjegavanje prostituciji mladih beskućnika oba spola i vrlo siromašnih kako bi stekli novac za uzdržavanje. Ovo je posebno istaknuto u Ugandi, te značajno pridonosi brzom širenju problema AIDS-a. Drugi pribjegavaju prostituciji kako bi financirali svoju ovisnost o drogi.

Neki terapeuti koriste plaćene surogate kako bi pomogli klijentima s ozbiljnim seksualnim problemima. Biblijsko učenje o seksualnosti općenito, posebice o bludništvu, jasno bi zabranilo takvu upotrebu surogata u radu kršćanskih terapeuta.

Jasno teološko svjedočanstvo crkve je stav zabrane starih biblijskih tekstova koji odbacuju bilo kakav oblik prostitucije, i svjedočanstvo je ženama (majkama i kćerima) o integritetu obitelji i potrebe za provođenjem seksualnog života unutar granica bračnog zavjeta.

Literatura: O. J. Baab, IDB 3, str. 931-934; D. S. Baily, Sexual Offenders and Social Punishment (London, 1956); V. L. Bullough, Sexual Variance in Society and History (Chicago, 1976); B. Harrop, DPC, str. 221; F. A. Marglin, ER 6, str. 309-312; E. R. Moberly, DPCC, str. 29-30; W. J. Woodhouse, ERE 10, str. 404-409.