prijenos embrija, uključuje stvaranje embrija, najčešće u laboratoriju, i njegov prijenos u maternicu majke. Obično je embrij stvoren spajanjem jajašca majke i spermija njezina muža. Embrij se može prenijeti čim je spreman ili, ako je nastalo više spermija nego što je potrebno, ostatak se može zamrznuti i prenijeti nakon više godina.
U slučajevima gdje postoji visok stupanj rizika da bi roditelji mogli imati dijete s ozbiljnim genetičkim poremećajima, teoretski je moguće testirati embrije na prisutnost bolesnoga gena. Zdrave embrije se prenese dok se one bolesne uništi. Ovakva vrsta predimplementacijskog testiranja postaje tehnički moguća tek u posljednje vrijeme.
Kršćani se razilaze u mišljenju je li ovakva vrsta prijenosa embrija u redu ili ne. Oni koji vjeruju da život započinje spajanjem jajašca i spermija ne mogu uništiti embrije, dok oni koji predimplementacijski embrij ne smatraju osobom drže da je to u potpunosti legitimno. No, prijenos embrija može biti i kompleksniji. Moguće je da par donira svoj višak embrija drugom paru koji ga ne može sam producirati. Tada bi majka zatrudnjela i nosila dijete koje je genetski nepovezano s njom ili njezinim mužem. Moguća je i situacija da se samo jajašce ili samo spermij primi od donatora, a primatelji sami daju drugu potrebnu supstancu oplodnje. Pitanja sagledana ovdje slična su onima obrađenim u temi donacijske oplodnje, no još kompleksnija s obzirom da mogu postojati genetski majka i otac, majka i otac odgajatelji te čak i surogatna majka. Potencijalni zakonski, socijalni, emocionalni i moralni problemi su veliki.
Postoje još dva druga procesa koja se koriste u tretiranju neplodnosti koja se na neki način preklapaju s prijenosom embrija: 1. GIFT (gamete intra-Fallopian transfer): jajašce i spermij zajedno se ubace u ženski jajovod, čime se izbjegavaju problemi začeća u laboratoriju i viška embrija; i 2. ZIFT (zygote intra-Fallopian transfer): spajanje jajašca i spermija izvodi se s izvanjskom pomoći, no nastala zigota prenosi se u ženski jajovod.
Jedino moralno pitanje povezano s ove dvije tehnike je to što se stvaranje(oplodnja) odvaja od seksualnog čina. Ovo je suprotno od kontracepcije.
Literatura: D. G. Jones, Manufacturing Humans: The Challenge of the New Reproductive Technologies (Leicester, 1987); O. O’Donovan, Begotten or Made? (Oxford, 1984).
izradio