ortodoksija (grč. orthodoxia), pravo vjerovanje nasuprot herezi ili krivovjerju. Izraz izražava zamisao da određene tvrdnje točno obuhvaćaju objavljenu istinu kršćanstva, i prema tome su u naravi normativi za univerzalnu Crkvu. Ta je ideja ukorijenjena u novozavjetnom isticanju da evanđelje ima istinit i teološki sadržaj (1 Kor 15,1-11; Gal 1,6-9; 1 Tim 6,3; 2 Tim 4,3-4), i da nema zajedništva između onih koji prihvaćaju apostolski standard kristološkog učenja i onih koji ga poriču (1 Iv 4,1-3; 2 Iv 7-11). Ideja pravovjernosti postala je važna za Crkvu tijekom i poslije drugog stoljeća, najprije zbog sukoba s gnosticizmom a zatim i krivim učenjima o Trojstvu i Kristu. Smatralo se da održavanje kršćanstva zahtijeva dokazivanje ortodoksije ili pravovjernosti po tim pitanjima.