genetičko savjetovanje, zbog porasta spoznaje o genetičkim bolestima sve više ljudi treba podatke o rizicima i pomoć u traženju načina postupanja s tim podatcima. Centri za genetičko savjetovanje koji su uobičajeno bolničkog tipa nastoje informirati i pružiti takvu pomoć.
Ako pojedinac pripada obitelji u kojoj je nekoliko članova oboljelo od određene bolesti, možda će htjeti znati o svojoj mogućoj budućoj nesposobnosti. Drugi možda imaju dijete s nekim oblikom smetnji i žele znati izglede za buduću djecu, a treći su možda izgubili takvo dijete ili prekinuli trudnoću zbog otkrivanja ozbiljnih abnormalnosti. Genetički savjetnik usporedit će obiteljske detalje i onome koji se propituje dati najpreciznije moguće podatke.
Tamo gdje je rizik velik, s osobom će se razgovarati o tome što je preporučljivo poduzeti s obzirom na raspoloživo. Ako kod pojedinca, primjerice, postoji rizik za razvoj određene vrste raka, bit će potaknut na strategiju redovnih pregleda kako bi rano otkrivanje omogućilo optimalno liječenje. Možda za druge bolesti takve preventivne mjere neće biti moguće, stoga osoba koje se to tiče mora pažljivo razmisliti želi li doista znati postoji li gen koji uzrokuje bolest (ili predispozicija). Kad postoji visok rizik da roditelji dobiju hendikepirano dijete, odluke koje su pred njima mogu biti još teže. Moguće opcije mogu uključivati pouzdanu kontracepciju kako bi se spriječilo rađanje djece. To je teška odluka u obiteljski nastrojenoj kulturi, posebice ako je bračni par makar nakratko iskusio roditeljstvo s djetetom koje je umrlo vrlo rano.
Mnoga se stanja mogu otkriti prije rođenja testovima poput amniocenteze, biopsije ili ultrazvučnog pregleda. Ako ispitivanje pokaže da je zametak zahvaćen, bit će ponuđena mogućnost pobačaja, stoga bračni parovi pred kojima stoji takva mogućnost trebaju odvagnuti je li to prihvatljivo za njih ili ne.
Druga teška opcija bit će upotreba umjetne oplodnje pomoću donora ili doniranog jajašca (iako su donirana jajašca trenutno vrlo rijetko raspoloživa). Ove tehnike mogu bračnom paru omogućiti izbjeći visok rizik dobivanja bolesnog djeteta kad prenatalne pretrage ne bi bile moguće, no sigurno ih ne treba primjenjivati olako. Kad genetički savjetnik upozori par na rizik koji je pred njim, podastrijet će im različite raspoložive opcije i pomoći im izabrati najbolju. Ako bračni par jasno odbije mogućnost pobačaja, savjetnik će tada istražiti druge mogućnosti za njih.
To neobvezujuće genetičko savjetovanje uglavnom je informativno i pomoćno, a odluke s moralnim implikacijama izbor su pojedinaca kojih se to tiče budući da će oni morati živjeti s rezultatima svojih odluka. Neizbježno je, međutim, da će savjetnikova stajališta imati određeni utjecaj na one koji traže pomoć.
Ne postoji jasno biblijsko učenje o genetičkom savjetovanju, zato se moraju primijeniti opća načela. Prvo je načelo da kršćanin traži istinu, a to znači ustanovljavanje činjenica o rizicima i onome što se može poduzeti u vezi s njima. Bračni par ni u kojem slučaju nije obvezan prihvatiti tehnike o kojima čuje.
Drugo načelo je ono o vrijednosti obiteljske zajednice. Možda će doći do napetosti oko potrebe dijeljenja mogućih zabrinjavajućih podataka s ostatkom obitelji, a ipak poštujući tajnovitost, gdje pojedinci žele tu spoznaju zadržati samo za sebe.
I Stari i Novi zavjet ističu vrijednost pojedinca. Kršćani se možda neće složiti oko stupnja razvoja na kojem se uspostavlja ova velika vrijednost, no temeljna je zapovijed ljubiti bližnjega kao samoga sebe.
Medicinsko učenje u Velikoj Brita niji i SAD-u tvrdi da potrebe pojedinca imaju prioritet pred državnima, no zbog sve češćeg spajanja materijalizma s nedostatkom sredstava, to se ne može uzeti zdravo za gotovo. Bez obzira na stajališta o moralnosti različitih opisanih tehnika, glavna briga treba biti usmjerena prema pojedincu ili bračnom paru suočenom sa žalošću i donošenjem teških odluka.
izradio