čovjek, podrijetlo, evolucionisti vjeruju da se čovječanstvo razvilo iz nižih organizama nizom promjena nastalih putem potpuno prirodnih procesa, i da se ta linija razvoja može pratiti od jednostavnih, vjerojatno jednostaničnih, živih stvari do složenijih organizama te konačno pomoću organizama koji bi danas bili kvalificirani kao čovjekoliki majmuni, do čovječanstva. Vjeruje se da su naši najbliži srodnici čovjekoliki majmuni zbog velikog broja sličnosti između majmuna i ljudi. Iako je točno da postoje mnoge sličnosti i da su te sličnosti između čovjeka i antropoida veće od onih između ljudi i ostalih životinja, također je točno da postoji više od stotinu različitosti između ljudi i antropoida, od kojih su neke vrlo značajne. Najznačajnija različitost vjerojatno je činjenica da ljudi mogu komunicirati apstraktnim pojmovima. Razvili smo jezik i povijest. Možemo prenijeti kulturu s jednog naraštaja na drugi i iskoristiti ono što smo naučili od prethodnih naraštaja. Ove različitosti ukazuju na veliki raskorak između nas i antropoida.
Knjiga Postanka pokazuje “posebno” stvaranje čovječanstva. Kaže nam da je Bog oblikovao Adama od praha zemaljskog te mu u nosnice udahnuo dah života, i tako je postao živa duša (Post 2,7); Adam je stvoren na sliku Božju (Post 1,27). Početna poglavlja Postanka jasno naučavaju da je na početku Adam bio stvoren odvojeno od životinjskih vrsta, da je bio moralno odgovoran te da je po svom vlastitom izboru zastranio od Boga i postao grešnik. Biblija opisuje Božju milost u tome što je poslao svog Sina da nas otkupi od grijeha. Sveto pismo naučava da je grijeh rezultat našeg izbora; evolucija tvrdi da je to naslijeđe našega životinjskog podrijetla.