čednost, odnosi se na moralno odgovorno prakticiranje ljudske seksualnosti u ljudskoj zajednici. Biti čedan znači biti moralno nevin, tretirati sebe i svoje bližnje, nositelje Božje slike, s čašću, poštovanjem, vjernošću i poštenjem. Na čednost se često gleda na uži i više ograničen način kao suzdržavanje od zabranjenih požuda i radnji: nevinost za nevjenčane, seksualna vjernost za vjenčane, suzdržljivost za udovice i udovce. Ipak, važno je njegovati šire, više pozitivno shvaćanje čednosti, koje vidi čednost ne samo kao odgovorno prakticiranje tjelesne seksualnosti odnosima uzajamnosti, vjernosti i predanosti, već i kao čistoću srca i besprijekornost osobe koje dugujemo sami sebi i jedan drugome kao djeca Božja, pozvani da sve činimo u ime ljubavi.
Izvorno je čednost značila čistoću, pogotovo ritualnu čistoću u stvarima koje su bile povezane s božanstvom. Tada, kao u Riječi, zadobila je dublji etički smisao moralne nevinosti, čistoće, iskrenosti u svim radnjama (grč. hagnos, čist, svet). U Novom zavjetu kršćani su ohrabrivani da se pročiste (2 Kor 6,6; 1 Iv 3,3), i da traže ‘čistu’ mudrost (Jak 3,17). Svećenici se moraju održavati čistima (1 Tim 5,22; Tit 2,5), žene trebaju prakticirati čistoću (1 Pt 3,2). Pavao kori one koji ne propovijedaju Krista ‘iskreno’ (Fil 1,17), pohvaljuje one koji dokazuju da su ‘nevini’ (2 Kor 7,11), potiče čitatelje da misle na bilo što ‘čisto’ (Flm 4,8), i zabrinut je da korintska crkva ima ‘čistu predanost’ kao ‘čista djevica’ Krista (2 Kor 11,2-3).
U ranoj kršćanskoj crkvi, čednost je počela sve više i više značiti seksualnu čistoću, često u smislu odupiranja seksualnim strastima. Nasuprot raspuštenosti poganskog svijeta, čednost se smatrala posebno kreposnom. Djevičanstvo, dobrovoljno suzdržavanje od spolnih odnosa zbog predanosti Bogu – predana djevica, naučavao je Toma Akvinski u trinaestom stoljeću, bila je ‘udana za Krista’ – postalo je najviši oblik čednosti.
Ovaj iskrivljeni ideal djevičanstva i čednosti, razvijen iz pogleda da je seks niža strast nedostojna inteligentnih osoba, nije bio potpuno prevladan reformacijom. Reformatori su naglašavali legitimnost braka – za Luthera ‘lijek protiv grijeha’ – i više nije bio smatran podređenim djevičanstvu. Ali crkvena zabrana seksa kao nečega nižeg i lošeg nastavila se – pojavljujući se posebice u puritanskom i pijetističkom pokretu, čak i u današnje vrijeme – ponekad svjesno, ali češće nesvjesno, utječući na mišljenje i djelovanje. Šteta i frustracija uzrokovana mišljenjem da seks uvijek ima element požude ni danas nije rijetka.
U suprotnosti sa zabranom i oduzimanjem vrijednosti seksualnosti, moderna se seksualna revolucija smijala čednosti i rastavila je seks od sadržaja ljubavi i predanja koji mu daju značenje. Ipak, u kasnom dvadesetom stoljeću otkrivamo da takvi stavovi – ‘seks je slatkiš’ ili ‘seks iz zabave’ – mogu biti jednako štetni i frustrirajući kao ranija oduzimanja vrijednosti seksualnosti.
U ovom kontekstu kršćani su pozvani izbjegavati i omalovažavanje i precjenjivanje seksualnosti. Muško-ženske razlike, seksualna privlačnost i seksualni osjećaji su dobri. Ali naša seksualnost treba se prakticirati prikladno u kontekstima osobne predanosti, ljubavi i dijeljenja.
U svom punom značenju biti čedan znači biti osoba poštenja, iskren prema sebi i drugim osobama, predan Božjoj ljubavi i bližnjima u svim stvarima. Pozivati se na čednost znači primati, prihvaćati, prakticirati i slaviti naše načine da budemo zajedno, uključujući seksualne načine, tako da poštovanje, ljubav, povjerenje, uzajamnost i predanost jednih prema drugima i prema svojim bližnjima rastu i obiluju u ljudskom društvu.
izradio