ateizam (grč. atheos, bez Boga), riječ je upotrijebljena u Ef 2,12 u množini i označava stanje bez istinskoga Boga.
Mogu se identificirati četiri suvremena smisla ateizma: 1. klasičan ateizam nije opće poricanje Božjeg postojanja, već odbija boga određenog naroda. Rane su kršćane opetovano nazivali ateistima zato što su odbijali priznati rimske bogove. U tom je smislu Ciceron prozvao Sokrata i Diagoru iz Atene ateistima. 2. Filozofski ateizam poriče postojanje osobnoga, samosvjesnog božanstva (ne načelo, prvi uzrok ili silu). 3. Dogmatski ateizam je apsolutno negiranje Božjeg postojanja. Ovo je stajalište rijetko. Ljudi se češće izjašnjavaju kao agnostici ili sekularisti. Među onima koji su držali ovo stajalište spadaju i francuski ateisti iz osamnaestog stoljeća. 4. Praktični ateizam živi život, bez obzira na sustav vjerovanja, kao da nema Boga. Postoji krajnja ravnodušnost, često otvorena i prkosna, prema Božjoj vlasti nad životom (Ps 14,1).
izradio