pedofilija podrazumijeva spolno ophođenje s djecom, bilo djevojčicama ili dječacima. Za neke je pedofile ovo preferirani ili jedini oblik spolnog ophođenja. Drugi uz to održavaju i spolna ophođenja s odraslim ljudima. Naprimjer, muškarac u incestnoj situaciji može općiti i sa svojom suprugom i svojom kćeri ili pokćerkom. Incest uključuje spolno izražavanje unutar zabranjenih stupnjeva srodstva. Pedofilija se odnosi na seks s djecom i unutar i izvan obitelji. Takvo ponašanje može biti heteroskesualno ili homoseksualno, iako treba napomenuti da većina heteroseksualaca i homoseksualaca nisu pedofili.
Spolna aktivnost s djecom je razvojno neprimjerena i rezultira u oštećenju djetetova samopoštovanja i sposobnosti da vjeruje odraslima. Šteta je još veća ukoliko dijete pokuša reći što mu se dogodilo, a osobe mu ne vjeruju. Odrasli ljudi koji su kao djeca doživjeli zlostavljanje često doživljavaju velike poteškoće i poremećaje. Ovi uključuju: probleme sa spolnim identitetom; nedostatak samopoštovanja; strah i nepovjerenje; promiskuitet i spolnu ovisnost; oskvrnuće te probleme s intimnim i emocionalnim povezivanjem. Dodatno, neke, iako ne sve, žrtve će i same spolno zlostavljati djecu, nastavljajući neprekidni krug viktimizacije. Također, primjećuje se porast prepoznavanja da su obično teška, rana spolna zlostavljanja glavni uzrok višestrukog poremećaja ličnosti (VPL) u životu odrasla čovjeka. U takvom slučaju, potrebna je dugotrajna terapija u svrhu reintegracije osobnosti.
Općenito, žrtve ranog zlostavljanja imat će koristi od odgovarajuće terapije i podrške zajednice. Njima je potrebna pomoć pri probijanju tajnosti; susretanju i suočavanju sa svojim osjećajima, poput ljutnje i bijesa; žalovanju za normalnim djetinjstvom; te pri ponovnoj izgradnji samopoštovanja i normalnih odnosa između odraslih osoba.
Uz spolno ophođenje s djecom, postoji i pojava emocionalnog incesta. Obično se događa u situacijama kada dijete zamijeni roditelja ili se od njega očekuje izvršavanje neprimjerenih odgovornosti odrasle osobe. Dijete emocionalno, ako ne spolno, postane roditeljev surogatni partner. Bez obzira je li uključen fizički kontakt ili ne, ovakvo prelaženje generacijskih granica također oštećuje djetetov razvoj.
Djeca nisu sposobna dati smisleno dopuštenje za spolno ophođenje s odraslim osobama. Dodatno tome, i u životu odrasle osobe se nalaze važne usporedbe. Spolno iskorištavanje od strane terapeuta i ostalih profesionalaca prepoznaje se kao psihološka usporedba s incestom. Odrasli pacijenti su u poziciji neuobičajene ranjivosti, i ponekad njihovu ovisnost i povjerenje zloupotrebljavaju neetični profesionalci. Kao i u zlostavljanju u djetinjstvu, postoji velika razlika u moći uključenih osoba. Sljedeća točka usporedbe je prijenos koji se događa u terapeutskim odnosima, npr. pacijent prenosi osjećaje iz djetinjstva u trenutnu situaciju, i u terapeutu vidi surogatnog roditelja. Spolno općenje s pacijentima ne samo da uništi dobru terapiju, već čini psihološku štetu usporednu s doživljenom u spolnom općenju u djetinjstvu. Spolno zlostavljanje djece, kao i odraslih, treba uvijek smatrati neetičnim.
Literatura: L. Davis, Allies in Healing: When the Person you Love was Sexually Abused as a Child (New York, 1991); J. G. Friesen, Uncovering the Mystery of MPD (San Bernardino, CA, 1991); M. Hancock i K. B. Mains, Child Sexual Abuse (Wheaton, IL, 1987; Crowborough, 1988); P. Love, The Emotioanl Incest Syndrome (London i New York, 1991); W. Maltz, The Sexual Healing Journey (New York, 1991); G. Martin, Please Don’t Hurt Me (Wheaton, IL, 1987); K. S. Pope i J. C. Bouhoutoso, Sexual Intimacy between Theraoists and Oatients (London i New York, 1986); F. W. Putnam, Diagnosis and Treatment of Multiple Personality Disorder (London i New York, 1989); V. R. Wiehe, Perilous Rivalry (Lexington, KY, 1991).
izradio